IN MEMORIAM: Dr. Leo Senjanović

Ragbi Klub Nada, 21.12.2020

U četvrtak 17. prosinca 2020. napustio nas je u 78.godini života dr. Leo Senjanović, naš istaknuti član, igrač prve generacije splitskih ragbijaša. Vrsni, plemeniti liječnik brojnih generacija splitskih ragbijaša, državne reprezentacije, nadasve dragi prijatelj i veliki čovjek splitskog športa.

Splitsku ragbijašku obitelj obuzela je nenadana tuga i bol na pomisao da ga više nema među nama. Splitski i hrvatski ragbi ostao je bez svoga plemenitog, vjernog, odanog i zaslužnog člana.

Leo Senjanović (1942–2020) učinio je svoje prve ragbijaške korake s klapom na splitskim Bačvicama, u grupi mladih sportskih zanesenjaka koji su davne 1959. godine osnovali Ragbi klub Nada Split. Bio je sudionik prve ragbijaške utakmice splitske momčadi protiv zagrebačke Mladosti 01.12.1959. god. a u klupskoj povijesti zapamćen je kao osoba koja je donijela prvu ragbi loptu u splitski klub.

Kao jedan od najmlađih sudionika prve utakmice, kratku igračku karijeru prekida zbog odlaska u Rijeku na studij medicine. Nakon završenog studija, sportsku karijeru nastavlja kao dugogodišnji klupski liječnik, član Upravnog odbora Nade te član veteranskog kluba Ragbi '59.

Preko trideset godina očinski se brinuo za zdravlje generacija splitskih ragbijaša strasno dijeleći s nama radost pobjede i tugu poraza na brojnim terenima i svlačionicama diljem Hrvatske, bivše države i Europe.

Bio je glavni inicijator i pokretač rada klupske sportske ambulante.

Uvijek neiscrpne energije i duha bio je uzor i primjer mnogim naraštajima splitskih ragbijaša koje ga pamte ne samo kao vrsnog, stručnog liječnika već kao istinskog prijatelja i savjetnika. Kao osobu od povjerenja, uvijek spremnog da nam svojim znanjem, vještinama te neizmjernom ljubavi pomogne, te olakša sve tegobe i boli koje su nas mučile.

Zbog svog nesebičnog i samozatajnog dugogodišnjeg rada, neprekidno na terenu uz brojne generacije Nadinih ragbijaša bio je izuzetno poštovan od svih članova Kluba i brojne ragbijaške obitelji u zemlji i inozemstvu.

Dok nam srca ispunjavaju praznina, tuga i bol, možemo samo biti ponosni što smo bili dio njegova plemenita života i što nas je sve skupa svojom nesebičnom ljubavlju, ljudskošću i prijateljstvom činio bogatijim, u prvom redu, boljim, plemenitijim ljudima i sportašima.

I upravo zato, splitski i hrvatski ragbi, te šport u cjelini izgubio je još jednog od svojih nesebičnih, vrijednih i istaknutih neimara.

Zbogom doktore, tvoja ljubav, plemenitost i dobrota ostat će zauvijek u našim srcima.