DOBRO DOŠLI NA SLUŽBENE STRANICE 

»RAGBI KLUB NADA SPLIT«

I MI SVOJU "AMERIKANKU" ZA UTRKU IMAMO

Ocjene: / 8
LošNajbolji 

jAntea Dedić kapetan je Hrvatske  ženske ragbi reprezentacije i član Ragbi kluba Nada. Svoju akademsku i sportsku karijeru živi  i „odrađuje“ u SAD-u. Nemaju baš svi priliku dobiti stipendiju za studij u Americi.

 

 

 

 

 

U ljetnoj pauzi pronašli smo je na igralištu  Ragbi kluba Nada gdje  svakodnevno predano trenira sa svojim curama za predstojeća ragbi događanja. Naime seniorke Ragbi klub Nada ovog su vikenda sudjelovale na“ Milano ragbi festivalu“ i osvojile odlično 2.mjesto među 12 ekipa. Ovaj vikend  reprezentacija putuje na Beogradski R7 turnir i na kraju ih čeka Zagreb, Europsko prvenstvo koje je  je ujedno i predkvalifikacijski turnir za Olimpijske igre.
Sa Anteom smo napravili brzi intervju:

1. Što ti aktivno bavljenje sportom znači?
Rad,red,disciplina, predanost , upornost. Timski rad! Moderno viteštvo! Veliki osjećaj zadovoljstva i smisao života. Mislim da se kroz sport ispoljavaju sve pozitivne ljudske vrline i strasti a ispravljaju devijacije.

2. Studij u SAD-u zasigurno će ti pružiti nezaboravna iskustva koja će te pratiti kroz cijeli život !
Studiranjem u SAD-u možete steći diplomu; naučiti jezik; upoznati nove ljude i stvoriti nova prijateljstva; proputovati i posjetiti mjesta za koja ste mislili da ih nikada nećete vidjeti; natjecati se protiv vrhunskih sportaša i trenirati s vrhunskim trenerima.Sve ono  što sam do sada  prošla  pamtim kao  predivna iskustva ,a nadam se kad sve uspješno dovedem do kraja de će  uspomene na to razdolje života biti nezaboravne i da ću zbog toga biti iznimno ponosna i sretna  što sam se uopće  odlučila na taj velik korak.

3. Pitam te to iz razloga što znam da se aktivno baviš sa više sportova, reci nam nešto o tome?
Odabrala sam 2 sporta. Tenis kao individualni i ragbi kao kolektivni sport. Individualnim sportom se jačaju neki drugi instikti i mozak drugačije radi. U igri si sam, puno je veći pritisak,nema suporta suigrača, o svakom porazu ili pobjedi odlučuješ sam, što je na neki način fantastično!Nedostatke individualnog sporta pokušavam nadoknaditi u kolektivnom sportu,tj.ragbiju. Poznajem obje strane medalje i mislim da me je dragi Bog zbog takve privilegije obilato nagradio, jer sam upoznala radosti individualnog i kolektivnog sporta.

4. Tko je kriv za ragbi?
Za ragbi kao uostalom i za tenis je kriv moj otac... ragbi je upao sasvim slučajno! Tenis zahtjeva poprilično znanja i dosta jaku tjelesnu spremu, medjutim nemaštovitost trenera i jednolični treninzi , naveli su me da potražim sport  s vrhunskim kondicijskim treninzima koji su raznoliki, rade se  u grupi i puno ih je teže podnijeti. I tako na ragbi došla, vidila i ostala.

5.Zašto baš ragbi?
Svaki čovjek ima potrebu za samodokazivanjem kako u individualnim tako i društvenim sferama. Time se vremenom postaje bolji čovjek,kvalitetniji i ispunjeniji je život. Ragbi mi je u početku bio zezancija, zabava, veselje, opuštenost, a zatim sve ozbiljnije i ozbiljnije, skoro pa da sam sada u fazi ovisnosti o ragbiju...ha, ha, ha... vrhunska ekipa i prijatelji bez kojih se ne bih mogla zamisliti danas.

6. Za koji si ragbi klub do sada igrala i gdje?
Za najbolji klub na svitu, Ragbi klub Nadu , američki Nashville Rugby Women team,te San Antonio(Texas) rugby club gdje studiram. Takodjer sam standarni član i kapetan Hrvatske ženske ragbi reprezentacije...

7. Koga u svijetu ragbija najviše cijeniš?
Od muških Jonah Lomua i David Pococka, a od žena Heather Fisher.

8.Tko ti je do sada bio najstrašniji protivnik?
Kada sam tek počela trenirati ragbi, svi protivnici  sa više od 90 kg su mi bili strašni, ali onda s vremenom shvatiš da su i oni od krvi i mesa i ako obaraš odlučno i nisko,moraju pasti...Ipak  "najstrašnija" , ali i najdraža mi bila je bila Heather Fisher koja igra za Englesku reprezentaciju.

9. Koja ti je najdraža uspomena koju vežeš uz ragbi?
Jedna od najdražih mi je bila kada smo osvojili 2. mjesto s reprezentacijom Hrvatske u skupini A i osigurali odlazak u Moskvu na kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. Također, kada smo 2013-e osvojile prvo prvenstvo Hrvatske u ragbiju 7 za žene. Ušle smo u povijest kao prve prvakinje Hrvatske.Taj uspjeh upisan je u svim Hrvatskim sportskim almanasima.

10.Da li su ti ragbi treninzi teški, koliko treniraš tjedno?
Od ovog semestra  intenzivnije treniram, do 4 puta tjedno. U početku mi je bilo teško uskladiti predavanja, kondicijske treninge, teretanu i treninge tenisa (koji su mi obavezni ) uz  ragbi, no uz dobru organizaciju sve je moguće.

11.Ženski ragbi  u Hrvatskoj?
Do prije par godina je bio nezamisliv,a od kad je postao Olimpijski sport /mislim na ragbi 7 poprilično je dobio na   popularanosti. Uz veliki trud i zalaganje, stručnim odabirom i selekcijom mislim da bi za par godina mogli imati respektabilnu ekipu, za velika ostvarenja, kako u klubu tako i u nacionalnoj vrsti što bi nam dalo pravo da razmišljamo o  odlasku na svjetsko prvenstvo i Olimpijske igre.

12.Koja je razlika igranja ragbija u Americi  naspram igranja u Hrvatskoj?
Igrajući ragbi vanka uvidjela sam neke razlike,i mislim  da mi Hrvati imamo urođeni talent koji kroz igru  više dolazi do izražaja, strast i vic u igri također... ali kaskamo za njihovom organizacijom , a  o financijama da i ne govorimo. Njihove igračice nisu opterećene ničim osim samo igrom i izvedbom. Mi smo amaterke i  kod nas je problem hoćemo li u klubovima  imati osnovne  uvjete za bavljenje sportom, jer država je trenutno  u recesiji i stoga nam sponzori nisu baš naklonjeni.

13.Koja ti je najdraža strana reprezentacija?
Južnoafrička Republika i Novi Zeland muška, Engleska i Australija ženska.

14. Ragbi na Olimpijskim igrama?
Ženski ragbi kao olimpijski sport ima veliku šansu za opstanak pa makar samo  na amaterskom nivou,  zanimanje za njega povećat će bazu,povećat će se  broj igrača a time ujedno i konkurencija.Pravilna selekcija i sistematski rad po klubovima iznjedrit ce kvalitetu i njegovu eksp anziju kod nas i u  svijetu.

15.Je li ragbi pregrub sport za žene?
Ragbi apsolutno nije pregrub sport za žene! Prema statističkim podacima ozljede žena u ragbiju su minorne u odnosu na druge ženske sportove,npr. rukomet, košarka, nogomet, pa i odbojka...za razliku od drugih sportova, u ragbiju postoji osnovno pravilo a to je fer igra koja čuva protivnika od eventualnih ozljeda... To je pravi viteški sport gdje nakon utakmice momčad koja je trenutačno ostvarila bolji rezultat , napravi špalir,te pljeskom ispraća protivnika i čestita mu na srčanoj i fer borbi. Namjerno sam naglasila momčad koja je ostvarila trenutačno bolji rezultat jer čvrstog sam uvjerenja da u ragbiju nema poraženih i svi smo pobjednici.

16. Koji su ti ciljevi kroz bavljenje ragbijem?
Cilj mi je da se ragbi kao sport u mojoj zemlji popularizira i da nakon igračke karijere svoje iskustvo i znanje predam u naslijeđe mladima u našoj Nadi...Ispričati ću  im jednu prekrasnu priču o druženju i prijateljstvu... koje je kroz ragbi izraženo više nego kod drugih sportova... Ne kaže se uzalud – „ginuti na terenu za suigrača“ – I to je u stvari po meni smisao života. To je ragbi!

17. Imaš li kakvu poruku za djevojke koje bi se htjele početi baviti ragbijem?
Ako želite dobar provod, vrhunsku pozitivnu vibru i energiju, sklapanje vječnih prijateljstava i nezaboravnih doživljaja, te upoznavanje različitih dijelova svijeta... dođite i jamačno ćete ostati, te postati ovisnici o ragbiju...

Budi dama, igraj ragbi !

Nikola Šćepanović